Osječki športski savez gluhih od ožujka provodi projekt “Tumač / prevoditelj za osobe oštećena sluha OBŽ”. Kroz projekt pružamo uslugu komunikacijskog posrednika za ukupno 15 korisnika. Danas vam donosimo priču o Dragani Panić, koordinatorici projekta.
Dragana živi u Osijeku, po struci je magistra filozofije i pedagogije, veliki
zaljubljenik u prirodu, vegetarijanka i strastveni vozač na dva kotača. Rad s ljudima je nešto što je oduvijek bilo u središtu njenog užeg interesa, svojim znanjima i vještinama pomoći zajednici, a prije svega osjećati se korisno. Tako sama kaže kako je i želja da nauči znakovni jezik došla spontano i nakon fakulteta je upisala dvogodišnji tečaj. Nakon završenog tečaja radila je kao komunikacijski posrednik za učenike oštećena sluha, zatim u Udruzi gluhih i nagluhih Osječko-baranjske županije, a sada u Osječkom športskom savezu gluhih kao koordinatorica projekta „Tumač/ prevoditelj za osobe oštećena sluha OBŽ“. Dragana na ovom projektu koji traje 24 mjeseca radi već 6 mjeseci. O tome kako je raditi u OŠSG kaže: “U Savezu je jako ugodno raditi i svi smo kao jedna velika obitelj. Posao mi stoga ne pada teško jer su ljudi s kojima radim pristupačni, tolerantni i puni razumijevanja. Izazovi su sastavni dio posla i bilo bi čudno da ih nema, a uvijek su to neki izazovi organizacijske prirode, npr. kada je raspored gust, a korisnici trebaju dobiti uslugu koja nije odgodiva, preklapanje termina prevođenja i sl.”
Želi naglasiti kako je ovaj projekt izuzetno važan našim korisnicima, članovima OŠSG jer do sada nisu imali osiguranu komunikacijsku podršku koja im je prije svega neophodna i direktno utječe na kvalitetu njihova života. Smatra kako se projektom indirektno utječe i na širu zajednicu, jer, kako kaže: “Rušimo stereotipe o gluhim osobama, ali i olakšavamo rad brojinim institucijama kada je problem komunikacijska barijera.” Najveću korist projekta vidi u tome što uz komunikacijsku podršku dolazi do ravnopravnijeg sudjelovanja gluhih osoba u društvu, tj. izjednačavanja pristupa, socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju. Time indirektno dolazi do rušenja uvriježenog, ali krivog mišljenja i predrasuda da su gluhe osobe manje vrijedne, da neke stvari ne mogu raditi jednako dobro kao čujuće osobe, a pritom zaboravljajući da gluhe osobe ne mogu samo jedno, a to je čuti.
Na pitanje da izdvoji najdraži dio posla kaže da ne može, ali kad bi to morala bilo bi to svakako interakcija s korisnicima, rješavanje različitih malih i velikih problema, mogućnost pružanja korisnog savjeta i podrške koja je uvijek dobrodošla. Na kraju poručuje: “Ovim putem bih željela pozvati i potaknuti ljude da upoznaju i ako imaju priliku nauče barem osnove znakovnog jezika koji je predivan, bogat, zanimljiv i jedinstven, a prije svega koristan. Meni osobno najljepši jezik jer spaja ljude, čujuće i gluhe a to je ono najvažnije.”
Podsjetimo, ovaj projekt je odobren u sklopu poziva „Razvoj usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom” – Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020. Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u iznosu od 704.512,00 kuna, a intenzitet potpore iznosi 100%.
